Većina vas sigurno je barem jednom u životu posjetila jedan od naših najljepših i najstarijih nacionalnih parkova, Plitvička jezera.
Nastala su zbog jedinstvenog procesa osedravanja kojim se formiraju sedrene barijere i radi toga su upisana u UNESCOv popis svjetske baštine. Čini ih sustav od 16 kaskadno poredanih jezera koja završavaju monumentalnim slapovima Sastavcima. Jezera su okružena drvenim stazicama i puteljcima koji stvaraju prekrasan ugođaj i jedinstvenu atmosferu u svako godišnje doba. Unutar Nacionalnog parka strogo je zabranjeno ronjenje, kupanje ili plivanje, no zbog 29. ekološke akcije Think Green učinjena je iznimka i nekolicini nas dopušteno je zaroniti u Prošćansko jezero, jezero Matica i Kozjak. U sklopu ove akcije svatko od nas imao je određene zadatke. Naš je bio zaroniti u jezero Kozjak i fotografirati podvodni prostor, potopljena stabla, floru i faunu.
Zadnjih tjedan dana padale su obilne kiše, bilo je jako oblačno, hladno i maglovito. Bilo je za očekivati da će takvo vrijeme biti i na Plitvicama, no kad smo ujutro došli na parkiralište ispred parka, nebo se razbistrilo i doslovno je nastala rupa plavetnila točno iznad Plitvičkih jezera. Plitvice okupane suncem, ulazimo u park s ronilačkom opremom, sve se čini nestvarnim... Nakon što smo s rangerima parka dogovorili plan ronjenja, terencima smo se uputili prema jezeru Kozjak, pri tome pazeći da ne prepriječimo put turističkom vlakiću koji onuda prolazi. Oblačili smo opremu na plaži gdje je brodić iskrcavao turiste. Možete zamisliti zbunjujuće poglede ljudi koji gledaju nas troje, Damira Zuruba, Ivanu Nobilo i mene koji na sebe stavljamo slojeve i slojeve neoprena. Nakon što smo se dobro obukli (jer smo očekivali temperature do 10 stupnjeva Celzijevih), rangeri su nas malim brodićem provozali po jezeru do lokacije u čijoj se neposrednoj blizini nalazi sedrena barijera i gdje ima puno potopljenih stabala. Pronašli smo idealno osunčano mjesto i s brodića uronili u Kozjak. Na iznenađenje svih, temperatura je bila ugodnih 15 stupnjeva Celzijevih. S obzirom na obilne padaline proteklih dana, u plićem predjelu bila je malo manja vidljivost. Kako smo zaranjali i iz maglice su se počela iscrtavati velika stabla prekrivena slojevima debelih zelenih naslaga (sedre); tako je cijeli ambijent postao jedno magično mjesto iz bajke. Zrake sunca prosijavale su kroz krošnje, male ribice šljokale su se pri svakoj promjeni smjera kretanja, a mi smo lagano lebdjeli i divili se ovoj privilegiji, pri tom pazeći da ništa ne dotaknemo i ne uznemirimo. Malo dublje, cijelo dno bilo je prekriveno fluorescentnozelenim algama koje su tako svijetlile da su izgledale gotovo radioaktivno. Najimpresivnija su mi bila vitka, duga stabla koja su dosezala
skoro do površine, ogoljena od grana i lišća, a obučena u debeli sloj te zelene spužve. Pod vodom smo bili skoro dva sata. Uspješno smo odradili svoje zadatke i zadovoljno pojeli topli gulaš u restoranu parka.
Nakon ovog nevjerojatnog iskustva postane ti jasno zašto su nacionalni parkovi strogo čuvana prirodna bogatstva. Mislim da je većini nas rekreativnih ronioca jedna od želja zaroniti na mjestu koje ti nitko ne može opisati i koje čovjek nije oštetio i promijenio svojim prisutstvom.
Ovo je iskustvo definitivno to, jedno i neponovljivo i bila mi je čast roniti u Plitvičkim jezerima.

Autorica teksta: Ana Vrbanović

Fotografi: Ivana Nobilo, Damir Zurub